BOOK IV
(A prayer by Moses, the man of God.)
God Is Eternal
1 Our Lord, in all generations
you have been our home.
2 You have always been God—
long before the birth
of the mountains,
even before you created
the earth and the world.

3 At your command we die
and turn back to dust,
4 but a thousand years
mean nothing to you!
They are merely a day gone by
or a few hours in the night.

5 You bring our lives to an end
just like a dream.
We are merely tender grass
6 that sprouts and grows
in the morning,
but dries up by evening.
7 Your furious anger frightens
and destroys us,
8 and you know all our sins,
even those we do in secret.

9 Your anger is a burden
each day we live,
then life ends like a sigh.
10 We can expect seventy years,
or maybe eighty,
if we are healthy,
but even our best years
bring trouble and sorrow.
Suddenly our time is up,
and we disappear.
11 No one knows the full power
of your furious anger,
but it is as great as the fear
that we owe to you.
12 Teach us to use wisely
all the time we have.

13 Help us, Lord! Don't wait!
Pity your servants.
14 When morning comes,
let your love satisfy
all our needs.
Then we can celebrate
and be glad for what time
we have left.
15 Make us happy for as long
as you caused us trouble
and sorrow.
16 Do wonderful things for us,
your servants,
and show your mighty power
to our children.
17 Our Lord and our God,
treat us with kindness
and let all go well for us.
Please let all go well!
EMBO ORITJAINE ROMAPSALME
Ndjambi waaruhe nomundu ngu koka
Ongumbiro ya Moses, omukarere wa Ndjambi.
1 Muhona, ove wa ri omaundiro wetu
okuza komuhoko nga komuhoko.
2 Ngunda au hiya mema ozondundu
nau hiya uta ehi nouye,
tjandje ove opu u ri Ndjambi waaruhe,
notjinga amo karerere Ndjambi aruhe nga aruhe.

3 Ove u yarura ovandu koruuma no tja:
“Yarukeye koṋa ku mwa ri!”
4 Ozombura eyovi kove ze ri otja eyuva rimwe;
ze ri otja erero tji ra kapita,
notja oiri osupi mouṱuku.
5 Ove u twara ovandu otja omupupo;
owo kave kara orure tjimuna oruroto
tji ru ha kara orure!
Ve nyomoka tjimuna ehozu omuhuka,
6 ndi hapa nari ruku ozongara,
tjazumba ari kukuta nari koka ongurova.

7 Otji matu yandekwa mena romazenge woye,
nu matu urumisiwa mena romapindi woye.
8 Ove u twa ozongatukiro zetu
momurungu woye,
nomauvi ngu twa tjita mongumumu u ye
raisa mondjerera yomurungu woye.

9 Omayuva aehe womuinyo wetu ye
kapita momazenge woye,
ye kapita tjimuna okusuvana
kwetu kwatjimanga.
10 Tu hupa nga kozombura omirongo
hambombari nu tji tu nomasa tjinene,
tu vaza kozombura omirongo hambondatu;
nungwari imbi mbi ze tu etera ovyo
orukondjo neputi.
Tjiri, avihe vi kapita tjimanga,
neṱe matu zengi hakahana.

11 Owaṋi ngu tjiwa omasa womazenge woye?
Nu owaṋi ngu tira omapindi woye?
12 Tu honga omayuva womiinyo vyetu,
kutja omasupi pu peṱekipi,
kokutja eṱe tu kare ozonongo.

13 Muhona, tanauka ku eṱe!
Mo ṱomazenge na eṱe orure nai nga ruṋe?
Ṱotjari novakarere voye!
14 Tu urisa norusuvero rwoye orukarerere,
kokutja tu yoroke nu tu nyande
oure womayuva aehe ngunda atu nomuinyo.
15 Tu pa enyando tjimuna tji we tu pa ozombura
nḓe ṱeki mbo zoviwonga noumba.
16 Munisa eṱe, ovakarere voye,
oviungura vyoye ovinamasa,
nozondekurona zetu ze munisa ounene woye.
17 Muhona, Ndjambi wetu,
ozondaya zoye ngaze kare puna eṱe;
tu ṋingaparisa mu avihe mbi matu tjiti.
Tjiri, Muhona, tu ṋingaparisa!