Job Continues His Prayer
Life Is Short and Sorrowful
1 Life is short and sorrowful
for every living soul.
2 We are flowers that fade
and shadows that vanish.
3 And so, I ask you, God,
why pick on me?
4 There's no way a human
can be completely pure.
5 Our time on earth is brief;
the number of our days
is already decided by you.
6 Why don't you leave us alone
and let us find some happiness
while we toil and labor?
When a Tree Is Chopped Down
7 When a tree is chopped down,
there is always the hope
that it will sprout again.
8 Its roots and stump may rot,
9 but at the touch of water,
it sprouts once again.
10 Humans are different—
we die, and that's the end.
11 We are like streams and lakes
after the water has gone;
12 we fall into the sleep of death,
never to rise again,
until the sky disappears.
13 Please hide me, God,
deep in the ground—
and when you are angry no more,
remember to rescue me.
Will We Humans Live Again?
14 Will we humans live again?
I would gladly suffer
and wait for my time.
15 My Creator, you would want me;
you would call out,
and I would answer.
16 You would take care of me,
but not count my sins—
17 you would put them in a bag,
tie it tight,
and toss them away.
18 But in the real world,
mountains tumble,
and rocks crumble;
19 streams wear away stones
and wash away soil.
And you destroy our hopes!
20 You change the way we look,
then send us away,
wiped out forever.
21 We never live to know
if our children are praised
or disgraced.
22 We feel no pain but our own,
and when we mourn,
it's only for ourselves.
1 “Eṱe atuhe twa kwatwa
ovingundi novehinohepero.
Atuhe tu hupa oruveze orusupi
ndu nomauzeu omengi.
2 Tu nyomoka natu kata
tjimanga tjimuna ozongara;
tu zenga tjimuna otjizire.
3 Nu ove mo tara ku ami are, Ndjambi,
no ndji twa mombanguriro?
4 Kamaamu zu otjiṋa otjikohoke
motjiṋa ngamwa atjihe
otjihakohoke tjimuna omundu.
5 Oure womuinyo we wa
zikamisiwa okuza kombutiro,
ihi otjivaro tjomieze
eye mbi ma kara nomuinyo.
Ove wa zikamisa omayandero
womuinyo we,
nu kamaaye rundururwa ko.
6 Humburuka ku ye,
nu mu esa a kare erike;
mu esa a yorokise ehupiro re ezeu,
tji ma sora.

7 “Ku nomaundjiro komuti mbwa kewa;
owo mau sora okukotora
omuinyo nokunyomoka.
8 Nangarire kutja omize
vyawo vya kurupa,
nokutja otjiunda
tjawo tja kokera mehi,
9 tji mau tjatjwa,
owo tjandje mau nyomoka
tjimuna okamuti okaṱiṱi.
10 Nungwari omundu
ma koka na yanda mbo;
ma koka, nu hapo a kara pi?
11 Otja ozonḓonḓu nḓe isa okupupa,
notja omarindi nge pwira,
12 ovandu otji ve koka,
nu kamaave penduka.
Evaverwa mari yanda
ngunda ave hiya penduka,
kamaave penduka
mozomboṱu zawo.
13 Ami me zeri kutja andakuzu
mo ndji horeke motjovakoke;
ndji esa mbi horekwe nga
omazenge woye tji ya zu po,
tjazumba u twe po oruveze
ndu mo ndji zemburuka.
14 Omundu tja koka,
u rira omunamuinyo rukwao are?
Nungwari ami me
undju otuveze otusemba,
me undju nga oruveze ndwi
rwoviwonga tji rwa yanda.
15 Tjazumba ove mo isana,
nu ami me itavere,
nove mo kara nenyando mu ami,
ngu mbi ri otjiutwa tjoye.
16 Ove mo tjevere omukambo
auhe mbu me yata,
nungwari ko nokuteza
ozondambo zourunde wandje.
17 Ove mo isire omauvi wandje,
no ye isa po;
Ove mo zemisa ozongatukiro
zandje azehe.

18 “Mape ya oruveze ozondundu mu maze u,
notuuwa otukukutu mu matu
isiwa po poṋa patwo.
19 Omeva ma ye kururura omawe,
nombura onḓeu ma i pupu ehi;
Ove otji mo nyono omaundjiro
wokuhupa kwomundu.
20 Ove mo ṋiṋikizire omundu pehi,
nu mo mu hindi
kwarwe ku ma kakarerera.
Omurungu we mau
runduruka monḓiro.
21 Ovanatje ve nandi va
munu ondjingonekero,
eye kemee i tjiwa ko;
wina eye ke nakuraerwa,
owo tji mave ṱisiwa ohoṋi.
22 Eye me rimunu omihihamo
porwavyo morutu rwe omuini,
noruhoze rwomuinyo we omuini.”