1-2 Joseph took five of his brothers to the king and told him, “My father and my brothers have come from Canaan. They have brought their sheep, goats, cattle, and everything else they own to the region of Goshen.”
Then he introduced his brothers to the king, 3 who asked them, “What do you do for a living?”
“Sir, we are shepherds,” was their answer. “Our families have always raised sheep. 4 But in our country all the pastures are dried up, and our sheep have no grass to eat. So we, your servants, have come here. Please let us live in the region of Goshen.”
5 The king said to Joseph, “It's good that your father and brothers have arrived. 6 I will let them live anywhere they choose in the land of Egypt, but I suggest that they settle in Goshen, the best part of our land. I would also like for your finest shepherds to watch after my own sheep and goats.”
7 Then Joseph brought his father Jacob and introduced him to the king. Jacob gave the king his blessing, 8 and the king asked him, “How old are you?”
9 Jacob answered, “I have lived only 130 years, and I have had to move from place to place. My parents and my grandparents also had to move from place to place. But they lived much longer, and their life was not as hard as mine.” 10 Then Jacob gave the king his blessing once again and left. 11 Joseph obeyed the king's orders and gave his father and brothers some of the best land in Egypt near the city of Rameses. 12 Joseph also provided food for their families.
A Famine in Egypt
13 The famine was bad everywhere in Egypt and Canaan, and the people were suffering terribly. 14 So Joseph sold them the grain that had been stored up, and he put the money in the king's treasury. 15 But when everyone had run out of money, the Egyptians came to Joseph and demanded, “Give us more grain! If you don't, we'll soon be dead, because our money's all gone.”
16 “If you don't have any money,” Joseph answered, “give me your animals, and I'll let you have some grain.” 17 From then on, they brought him their horses and donkeys and their sheep and goats in exchange for grain.
Within a year Joseph had collected every animal in Egypt. 18 Then the people came to him and said:
Sir, there's no way we can hide the truth from you. We are broke, and we don't have any more animals. We have nothing left except ourselves and our land. 19 Don't let us starve and our land be ruined. If you'll give us grain to eat and seed to plant, we'll sell ourselves and our land to the king. We'll become his slaves.
20 The famine became so severe that Joseph finally bought every piece of land in Egypt for the king 21 and made everyone the king's slaves, 22 except the priests. The king gave the priests a regular food allowance, so they did not have to sell their land. 23 Then Joseph said to the people, “You and your land now belong to the king. I'm giving you seed to plant, 24 but one fifth of your crops must go to the king. You can keep the rest as seed or as food for your families.”
25 “Sir, you have saved our lives!” they answered. “We are glad to be slaves of the king.” 26 Then Joseph made a law that one fifth of the harvest would always belong to the king. Only the priests did not lose their land.
Jacob Becomes an Old Man
27 The people of Israel made their home in the land of Goshen, where they became prosperous and had large families. 28 Jacob himself lived there for 17 years, before dying at the age of 147. 29 When Jacob knew he did not have long to live, he called in Joseph and said, “If you really love me, you must make a solemn promise not to bury me in Egypt. 30 Instead, bury me in the place where my ancestors are buried.”
“I will do what you have asked,” Joseph answered.
31 “Will you give me your word?” Jacob asked.
“Yes, I will,” Joseph promised. After this, Jacob bowed down and prayed at the head of his bed.
1 Josef otja karaera Farao na tja: “Tate nomarumbi wandje ve ya okuza kOkanaan nozonyanda nozongombe na avihe, mbi ve na vyo. Owo nambano ve ri morukondwa rwehi ra Gosen.” 2 Neye wa toorora omarumbi we vetano ne ve eta ku Farao. 3 Nu Farao we ve pura a tja: “Oviungura vyeṋu ovingeungura?”
Nowo ve mu zira nai: “Oweṱe ovarise, muhona, tjimuna ootate mukururume tji va ri. 4 Nu twe ya okutura mehi ndi otja ovozonganda, muhona, orondu mehi ra Kanaan mu nourumbu tjinene nu kamu nomaryo kovinamuinyo vyetu. Arikana, muhona, tu esa tu ture mehi ra Gosen.” 5 Farao arire tja tja ku Josef: “Iho nomarumbi woye ve ya kove. 6 Ehi ra Engipte kove ri ri kamwaha. Turisa iho nomarumbi woye komukuma mbu ri omuwamuwa mehi. Va pu pokukatura mehi ra Gosen. Nu tji mo tjiwa ovarumendu tjiva ovaṱakame mu wo, ve pa ve ṱakamise ovinamuinyo imbi ovyandje omuini.”
7 Nu Josef wa eta ihe Jakob komurungu wa Farao. Nu Jakob wa sera Farao ondaya. 8 Nu Farao wa pura Jakob a tja: “U nozombura ngapi?”
9 Nu Jakob wa zira a tja: “Ozombura zouyenda wandje kombanda yehi za vaza esere nomirongo vitatu. Ozombura nḓa za ri ouṱiṱi, nu za ri neputi, kaze ṱeki pozombura inḓa zootate mukururume.” 10 Jakob arire tja virikiza Farao nokumusera ondaya, na i. 11 Josef arire tja turisa ihe nomarumbi we mehi ra Engipte, ne ve pe ovirongo momahi inga omawa mehi ra Ramses otja Farao punga a rakiza. 12 Josef wa yandja ovikurya ku ihe na komarumbi we na konganda aihe ya ihe otja kotjivaro tjozondekurona.
Ouhona wa Josef moruveze rwourumbu
13 Ourumbu wa ri ounene tjinene, nga tji pe ha ri ovikurya mehi arihe, novandu va Engipte nOvakanaan va ngundiparisiwa i ondjara. 14 Nu Josef wa wonga ovimariva vyovandu va Engipte nOvakanaan, mbi va randa na vyo ovikokotwa. Neye wa eta imbi ovimariva kondjuwo youhona ya Farao. 15 Novimariva avihe mOengipte na mOkanaan tji vya manuka, Ovaengipte avehe ve ya ku Josef nave tja: “Tu pao ovikurya, o tu tarere amatu koka; tjita otjiṋa! Ovimariva vyetu avihe vya manuka.”
16 Nu Josef wa tja: “Eteye ovinamuinyo vyeṋu, nu ami me mu pe mo ovikurya okupimbasana, ovimariva vyeṋu avihe tji vya manuka.” 17 Owo tji va eta ovinamuinyo vyawo ku Josef, eye we ve pa ovikurya mokupimbasana noukambe nozonḓu nozongombo nozongombe nousino. Ombura ndjo Josef we ve pa ovikurya mokupimbasana novinamuinyo vyawo avihe.
18 Ombura ndjo tji ya kapita ve ya ku Josef ave tja: “Eṱe katu nokuhoreka ouatjiri kove, muhona, kutja ovimariva vyetu avihe vya manuka, nokutja ovinamuinyo vyetu vya rire ovyoye. Kape na tji tja hupa okuyandja kove posi yotutu twetu novikunino vyetu. 19 Mo tu tarere tjike amatu koka nokupandjara ovikunino vyetu? Tjita otjiṋa! Tu randa puna ovikunino vyetu okupimbasana novikurya. Matu rire ovakarere va Farao, neye ma rire omuini wovikunino vyetu. Tu pao ozondwi kutja atu ha ṱondjara nehi ari ha ṱu.”
20 Josef wa randera Farao ovikunino avihe mOengipte. Omuengipte auhe wa randisa okuti kwe, ondjara tjinga aya ri onḓeu. Ehi arihe otji ra rira ora Farao. 21 Josef wa tjita imba ovandu avehe okurira ovakarere, okuza kotjikoro tja Engipte nga komayandero waro. 22 Ehi porwaro nde ha randere oro ndi nda ri orovapristeri. Orondu ovapristeri tjinga ave pewa ondjambi onḓikame i Farao, nowo ave hupu mondjambi ndji. Opuyave ha zu okurandisa ovikunino vyawo. 23 Josef arire tja tja kovandu: “Tareye, ami mbe mu randa puna ovikunino vyeṋu mu rire ova Farao. Ozondwi ozo nḓa, kuneye movikunino vyeṋu. 24 Moruveze rwomakondero mamu sokuyandja okarupa kemwe inga oketjatano ku Farao. Ovikokotwa mbya hupu, okutja oyeṋu vyokukuna nokurira ovikurya vyeṋu novymomuhoko novyovanatje veṋu.”
25 Owo va zira nave tja: “Ove wa yama ominyo vyetu. Nu arikana, ngatu mune otjari momeho womuhona wetu, neṱe matu rire ovakarere va Farao.” 26 Komuhingo mbwi Josef otja twa po etwako ezikame mehi ra Engipte ndi ri po nga ku ndinondi kutja okarupa oketjatano kovikondwa ma ke rire oka Farao. Ehi orini rovapristeri ondi ha ririre ora Farao.
Ombango osenina ya Jakob
27 Ovaisrael otji va tura mOengipte mehi ra Gosen. Owo va tumba nave kara novanatje ovengi. 28 Nu Jakob wa tura mehi ra Engipte ozombura omurongo na hambombari, nga tja kara notjiwondo tjozombura esere rimwe nomirongo vine na hambombari. 29 Noruveze rwokukoka kwa Israel tji rwa yenena wa isana omuzandu we Josef na tja ku ye: “Arikana ripeta ku ami; twa eke roye kevango randje nu ndji yanena kutja mo kara omunarusuvero nomuṱakame ku ami, no he ndji paka mOengipte. 30 Ami me vanga okukapakwa pootate; ndji toora okuza mehi ra Engipte nu u kendjipake pomaendo wawo.”
Josef wa zira na tja ku ye: “Ii, ami me tjiti otja pu mo hee.”
31 Israel wa tja ku ye: “Ndji yanena kutja otji mo tjiti.” Nu Josef we mu yanena, nu Israel we ripeta kotjiuru tjombete ye na kumbu.