Orusuvero rwa Ndjambi kotjiwaṋa tje tji tje mu pirukira
1 Muhona ma tja nai:
“Israel tji tja ri omuatje ami mbe tji suverere
nu mbe tji isana okutjipitisa
mOengipte tji rire omuna wandje.
2 Nungwari otja punga ee tji isana
opunga aatji pokere ko ku ami.
Otjiwaṋa tjandje tja punguhira ooBaal ozombunguhiro;
otjo tja twimisira ovisenginina ovyomoro omuwa.
3 Owami ngu mba honga Israel okukawondja.
Ami mba pukata otjiwaṋa tjandje pomaoko wandje,
nungwari otjo katji munu kutja owami ngu mbe tji tjevera.
4 Ami mbe tji nanena ku ami nombango aihe norusuvero orunene.
Mbe tji toora ne tji ṱizire potjitama tjandje;
mbe ripetera ku tjo ne tji koro.
5 “Otjo tja panḓa okukotoka ku ami, komuhingo mbwi otji matji sokuyaruka kOengipte, nombara ya Asirie ondji mai ketjihonaparera. 6 Ovita mavi taurire movihuro vyatjo nu mavi teya ovipate vyomivero vyavyo. Ovita mbi mavi yandeke otjiwaṋa tjandje, otjo tjinga atji tjita imbi otjini mbi tji tjangovasi ombi ri ovisemba pu avihe. 7 Otjiwaṋa tjandje tji kara pokuhumburuka na ami. Matji ku ombatero ku Baal mena romayandekero watjo, nungwari kape na ngu me ye isa ko ku tjo.”
8 “Me sora vi okuhaṋika na ove, Israel!
Mba sokukuimbirahira tjike?
Me ku yandeke vi tjimuna tji mba yandeka Adma,
poo me ku tjindi vi tjimuna tji mba tjinda Seboim?
Omutima wandje kau nokundjiyandjera okutjita nao!
Orusuvero rwandje kove orunene tjinene.
9 Ami hi nokukuvera ko momazenge wandje;
ami hi nokuyandeka ko Israel rukwao,
tjinga ambi ri Ndjambi nu ambi he ri omundu.
Ami ngu mbi ri Omuyapuke, mbi ri puna ove.
Hi nokuya kove nomazenge.”
10 “Otjiwaṋa tjandje matji ndji kongorere, ami tji me tye ovimboro otja ongeyama. Otjo matji utuka ku ami okuza komukuma wokongurova ama tji zezera. 11 Otjo matji zu kOengipte notjikara tjimuna ozonḓera, na kOasirie tjimuna ozonguti. Ami me tji eta kozonganda zatjo rukwao. Ami, ngu mbi ri Muhona, owami ngu mba hungire.”
Israel na Juda mavi sengwa
12 Muhona ma tja nai: “Otjiwaṋa tja Israel tje ndji kovera novizeze novineya, notjiwaṋa tja Juda ingee tji pirukira ami, ngu mbi ri Ndjambi omuṱakame nOmuyapuke.”
God's Love for His People
1 When Israel was a child,
I loved him, and I called
my son out of Egypt.
2 But as the saying goes,
“The more they were called,
the more they rebelled.”
They never stopped offering
incense and sacrifices
to the idols of Baal.
3 I took Israel by the arm
and taught them to walk.
But they would not admit
that I was the one
who had healed them.
4 I led them with kindness
and with love,
not with ropes.
I held them close to me;
I bent down to feed them.
5 But they rejected me,
and so must return to Egypt;
now Assyria will rule them.
6 War will visit their cities,
and their plans will fail.
7 My people are determined
to reject me for a god
they think is stronger,
but he can't help.
8 Israel, I can't let you go.
I can't give you up.
How could I possibly destroy you
as I did the towns of Admah
and Zeboiim?
I just can't do it.
My feelings for you
are much too strong.
9 Israel, I won't lose my temper
and destroy you again.
I am the Holy God—
not merely some human,
and I won't stay angry.
10 I, the Lord, will roar like a lion,
and my children will return,
trembling from the west.
11 They will come back,
fluttering like birds from Egypt
or like doves from Assyria.
Then I will bring them
back to their homes.
I, the Lord, have spoken!
Israel and Judah Compared
12 Israel is deceitful to me,
their loyal and holy God;
they surround me with lies,
and Judah worships
other gods.