1 “Omuinyo womundu u ri otja otjiungura
tjoṋiṋikizire tjotjimbumba tjovita,
notja oviungura ovizeu vyokomake,
2 notja omukarere ngu ma
zeri omuzire omutarazu,
notja omuungure ngu ma
undju ondjambi ye.
3 Omueze nga komueze hi
notjiṋa tji mbi hupira;
ouṱuku nga kouṱuku mbi kara noruhoze.
4 Tji mba ka rara, ouṱuku unana;
mbi rara ame nyinganyinga
ouṱuku auhe ame zeri kutja pe tje.
5 Orutu rwandje rwe ura nomativa,
rwa vandekwa novinyuru;
outwika mau ziza movirwaro vyandje.
6 Omayuva wandje ye kapita
nokuhinomaundjiro,
nowo ye kapita hakahana
pomutiri womuwoze.

7 “Zemburuka, Ndjambi, kutja omuinyo
wandje osuvaneno uriri;
omeho wandje kamaa e kamuna
ondjoroka rukwao.
8 Ove nai mo ndji munu,
nungwari komoo ndji munu rukwao.
Tji mo ndji paha, ami tjandje mba i.
9 Otja otjikamba tji tji pizuka natji zengi,
omundu otje koka
10 na ha kotoka rukwao;
eye u zembwa i avehe mbe mu i.
11 Kako! Ami himee mwina ko!
Ami me hungire mombamisiro
yombepo yandje,
nu me urakana momatetarero
womuinyo wandje.

12 “Okutjavi tji mo ndji tjevere?
Mo ripura kutja owami
otjipuka otjitirise tjokuvare are?
13 Ami me rangavara ne roro okusuva;
me paha okukuturwa
komuhihamo wandje.
14 Nungwari ove,
ove mo ndji tirisa noturoto;
mo ndji urumisa
novirimunikise vyoturoto,
15 ngandu indu tji me ṱokusiniwa
komeho yokukara nai
norutu ndwi orunandjenda.
16 Ami mbe rihahiza;
mba urwa okukara nomuinyo.
Ndji esa mbi rikarere erike.
Omuinyo wandje otjikongo uriri.

17 “Okutjavi omundu tje ri
omunanḓengu nai kove?
Okutjavi tji mo rikende na
imbi eye mbi ma tjiti?
18 Ove u mu konḓonona omuhuka auhe
nu u mu rora okaruveze akehe.
19 Ko nokutaviza orure nai kwarwe, nga
ami tji mba ṋiṋa omate wandje are?
20 Ove, mutjevere wovandu,
wa hihamisiwa i ourunde wandje are?
Okutjavi tji mo ndji tjiti
omuhunga womayahero?
Owami omutwaro
omuzeu nai kove are?
21 Hapo, ko nokundjiisira
ouvi wandje are?
Ko nokundjizembira
ozondataiziro zandje are?
Nambano ami mbi ri
pokuhita meyendo randje;
nu tji mo ndji paha,
ami tjandje mba zengi.”
Job Continues
Why Is Life So Hard?
1 Why is life so hard?
Why do we suffer?
2 We are slaves in search of shade;
we are laborers longing
for our wages.
3 God has made my days drag on
and my nights miserable.
4 I pray for night to end,
but it stretches out
while I toss and turn.
5 My parched skin is covered
with worms, dirt, and sores,
6 and my days are running out
quicker than the thread
of a fast-moving needle.
Don't Forget!
7 I beg you, God, don't forget!
My life is just a breath,
and trouble lies ahead.
8 I will vanish from sight,
and no one, including you,
will ever see me again.
9 I will disappear in the grave
or vanish from sight
like a passing cloud.
10 Never will I return home;
soon I will be forgotten.

11 And so, I cry out to you
in agony and distress.
12 Am I the sea or a sea monster?
Is that why you imprison me?
13 I go to bed, hoping for rest,
14 but you torture me
with terrible dreams.
* 15 I'd rather choke to death
than live in this body.
16 Leave me alone and let me die;
my life has no meaning.
17 What makes you so concerned
about us humans?
18 Why do you test us
from sunrise to sunset?
19 Won't you look away
just long enough
for me to swallow?
20 Why do you watch us so closely?
What's it to you, if I sin?
Why am I your target
and such a heavy burden?
21 Why do you refuse to forgive?
Soon you won't find me,
because I'll be dead.