1 “Nungwari ovarumendu omitanda pu ami
nambano ve ndji nyekerera!
Ooihe aruhe va ri oviporoporo uriri,
nga ami tji mbi he ve varere otja ovandu mbe
sokuvatera ozombwa zandje okurisa ozonḓu.
2 Owo va ri ovandu vakauriri,
mba mana omasa,
ovingundi tjinene nga tjaave ha sora
okundjiungurira ngamwa otjiungura.
3 Va ngundipara nai mena rouhepe nondjara,
nga tji va ṱaṱuna omize mbya kukuta
momakuti nge ri tjo nongaango.
4 Aave nikora ovihape vyokuti onguza ave ri,
nangarire omize vyomunḓumba,
mbi hi norutjato.
5 Avehe ve ve ramba amave ve rokohere
aayo mave rokohere omarunga.
6 Owo va turire motupoko, na momina
mbya sewa mehi na motuuwa.
7 Owo va vandara otja ovipuka
momakuti nave rinyutire momahwa.
8 Tjiri, owo va ri ovandu
vakauriri mbe hi nomasa!
Owo va rambwa mehi.
9 “Nambano ve ya okundjiyora,
ami hitjiṋa ku wo posi
yokundjiyamba porwako.
10 Owo ve ndji tara nonyengo,
nu ve ripura kutja owo
ovasemba tjinene pu ami,
nu wina kave nokuivaiva
okundjitjekera omate momurungu.
11 Mena rokutja Ndjambi we ndji
ngundiparisa ne he ndji vatere,
owo otji mave ndji sekamene
noundandi wawo auhe.
12 Ovandu vakauriri
mba mave ndji sekamene;
owo mave ndji ramba nomawe,
nave ndji twa mozondjira zoumba.
13 Owo va tjaere omatauriro wandje
na ve kondjo okundjiyandeka;
nu kape na umwe ngwee ve tjurura.
14 Owo va tuurungira mondovi
okuteya omasa wandje,
nave raukire kombanda yandje.
15 Ami mba kamburwa i omburuma;
omeritjiviro wandje ya zenga,
aayo ma e hingwa i otjivepo,
nouṋingandu wandje mau
kapita tjimuna otjikamba.
16 “Nambano ami mbi ri pokukoka,
ka penongutukiro komihihamo vyandje.
17 Ouṱuku omaṱupa wandje aehe ye hihamwa,
nomihihamo mbi ndji korokoha,
kavi roro okupora.
18 Ndjambi me ndji kambura kombanda
yandje nomasa tjinene,
nu me ndji sina tjimuna osengo
yombanda yandje tji i ndji sina.
19 Eye we ndji yumbu motjinoko,
nami mba rire ondova porwayo.
20 “Ami me ku kove, Ndjambi,
nungwari ove ko nokundjizira oparukaze;
me kurama komurungu woye,
nu ove ko na ko na tja na ami.
21 Ove u ndji tjita outwe,
nu u ndji tatumisa nomasa woye aehe.
22 Ove u tjita kutja otjivepo tji ndji hinge,
nu u ndji zunga motjivepo otjinamasa.
23 Me tjiwa kutja ove mo
ndji twara konḓiro yandje,
koṋa ku ku woronganena ovanamuinyo avehe.
24 Okutjavi tji u rwisa omundu
ngwa ningisa ondjenda nai,
omundu ngu hi notjiṋa tji ma tjiti posi
yokuriyarikaṋa ombatero porwako?
25 Ami himba ri noruhoze puna
ovandu mbe ri moumba,
nu hi ṱire ondjenda na
imba mbe nouhepe are?
26 Ami mba ri nonḓero yokumuna
ouwa nondjerera,
nungwari mba muna ouvi nonḓorera.
27 Ami mba zunganisiwa moukoto
nokuhinokumuna orusuvo,
eyuva arihe tjinga aa ri
ndji etere omihihamo.
28 Ami me tambatamba moruhoze,
nokuhinomundu ngu
me ndji huhumiṋa;
me kurama mokati kovandu
ame riyarikaṋa ombatero.
29 Eraka randje ra ningisa
ondjenda nu ri ri ariyerike
tjimuna omavandarero
wombandje poo wombo.
30 Omukova wandje wa tanauka
okurira omuzorondu,
nomaṱupa wandje maye
nyosiwa i otjindjumba.
31 Otjiharpe tjandje tja rira omutambo,
nohiva yandje ya rira ombosiro yovarire.
Job Continues
Young People Now Insult Me
1 Young people now insult me,
although their fathers
would have been a disgrace
to my sheep dogs.
2 And those who insult me
are helpless themselves.
3 They must claw the desert sand
in the dark for something
to satisfy their hunger.
4 They gather tasteless shrubs
for food and firewood,
5 and they are run out of towns,
as though they were thieves.
6 Their only homes are ditches
or holes between rocks,
7 where they bray like donkeys
gathering around shrubs.
8 And like senseless donkeys
they are chased away.
Those Worthless Nobodies
9 Those worthless nobodies
make up jokes and songs
to disgrace me.
10 They are hateful
and keep their distance,
even while spitting
in my direction.
11 God has destroyed me,
and so they don't care
what they do.
12 Their attacks never stop,
though I am defenseless,
and my feet are trapped.
13 Without any help,
they prevent my escape,
destroying me completely
14 and leaving me crushed.
15 Terror has me surrounded;
my reputation and my riches
have vanished like a cloud.
I Am Sick at Heart
16 I am sick at heart!
Pain has taken its toll.
17 Night chews on my bones,
causing endless torment,
18 and God has shrunk my skin,
choking me to death.
19 I have been thrown in the dirt
and now am dirt myself.
20 I beg God for help,
but there is no answer;
and when I stand up,
he simply stares.
21 God has turned brutal,
22 stirring up a windstorm
to toss me about.
23 Soon he will send me home
to the world of the dead,
where we all must go.
24 No one refuses help to others,
when disaster strikes.
25 I mourned for the poor
and those who suffered.
26 But when I beg for relief
and light,
all I receive are disaster
and darkness.
27 My stomach is tied in knots;
pain is my daily companion.
28 My days are dark and gloomy
and in the city council
I stand and cry out,
29 making mournful sounds
like jackals and owls.
30 My skin is so parched,
that it peels right off,
and my bones are burning.
31 My only songs are sorrow
and sadness.