1 Ombara na Haman otji va karya na Ester 2 potjikando otjitjavari. Nu ngunda ava haama pomavinu, ombara ya pura Ester rukwao, ai tja: “Nambano, mbara oserekaze Ester, movanga tjike? Ndji raera, mbi ku pe. Ami me ku pe nandarire orumbembera rumwe rwouhona wandje.”
3 Ombara oserekaze Ester wa zira a tja: “Tji mape tjata kove, muhona ombara, okundjipa omeriyarikaṋeno wandje omerisusuparise, onḓero yandje okongwi kutja ami mbi hupe, novandu vandje wina ve hupe. 4 Ami novandu vandje twa randisiwa konḓiro. Andakuzu kapa ri otjiṋa tjarwe otjihimise tji tji ri komeho yokurandisiwa mouhuura, ami etje mwina, nu hitje ku kendisa motjiṋa hi; nungwari eṱe tu ri pokuyandekwa, matu ṱu okumanuka!”
5 Tjazumba ombara Kerkes wa pura ombara oserekaze Ester a tja: “Owaṋi ngu ma roro okutjita otjiṋa tji tja sana ngo? Omurumendu ngwi u ri pi?”
6 Ester wa zira nai: “Omunavita na eṱe nomunangore na eṱe eye ngwi omurumendu omurunde ngwi Haman!”
Haman wa tara nomburuma kombara na kombara oserekaze. 7 Ombara ya sekama momazenge ai piti metuwo nai i pendje kovikunino vyondjuwo youhona. Haman wa muna kutja ombara ye rimana okumuverera otjiṋa hi, notja senina metuwo okuriyarikaṋa kombara oserekaze Ester kutja arikana a ha ṱu. 8 Haman tja za nokuriyumba omuini kotjihavero tja Ester tjomasuviro e riyarikaṋe kutja a ṱirwe otjari, ombara arire tji ya kotoka metuwo okuza kovikunino. Nu tji ya muna otjiṋa hi, otji ya ravaera nai: “Omurumendu ngwi ma tjere ombara oserekaze imba momurungu wandje mondjuwo yandje omuini youhona are?”
Ombara ngunda ai hiya mana okuhungira omambo nga, ovakarere ozombondo tjandje va kutjire otjiuru tja Haman. 9 Tjazumba umwe wawo, wena Harbona, wa tja nai: “Haman wina wa zika omuti wokuturika ko ovandu pondjuwo ye, kokutja a turike ko Mordekai, ngwa yama omuinyo woye, muhona ombara. Omuti mbwi u noutonga wozometa omirongo vivari na mbari!”
Nombara ya rakiza ai tja: “Katurikeye Haman komuti mbo.”
10 Haman otja katurikwa komuti eye mbwa zikira Mordekai. Nomazenge wombara arire tji ya u pehi.
Haman Is Punished
1 The king and Haman were dining with Esther 2 and drinking wine during the second dinner, when the king again said, “Esther, what can I do for you? Just ask, and I will give you as much as half of my kingdom!”
3 Esther answered, “Your Majesty, if you really care for me and are willing to help, you can save me and my people. That's what I really want, 4 because a reward has been promised to anyone who kills my people. Your Majesty, if we were merely going to be sold as slaves, I would not have bothered you.”
5 “Who would dare to do such a thing?” the king asked.
6 Esther replied, “That evil Haman is the one out to get us!”
Haman was terrified, as he looked at the king and the queen.
7 The king was so angry that he got up, left his wine, and went out into the palace garden.
Haman realized that the king had already decided what to do with him, and he stayed and begged Esther to save his life.
8 Just as the king came back into the room, Haman got down on his knees beside Esther, who was lying on the couch. The king shouted, “Now you're even trying to rape my queen here in my own palace!”
As soon as the king said this, his servants covered Haman's head. 9 Then Harbona, one of the king's personal servants, said, “Your Majesty, Haman built a gallows 22 meters high beside his house, so he could hang Mordecai on it. And Mordecai is the very one who spoke up and saved your life.”
“Hang Haman from his own gallows!” the king commanded. 10 At once, Haman was hanged on the gallows he had built to hang Mordecai, and the king calmed down.